MOĆ FUDBALA: Kako je veliki Didier Drogba zaustavio građanski rat

Nije to bilo nešto nerealno za očekivati, budući da su kroz istoriju ostvarivali dobre rezultate na kontinentalnom prvenstvu. 1992. osvojili su Afrički kup nacija, a imali su i tri treća mjesta.

U Africi su dakle većinom bili konkurentni, no izlazak na veliku scenu nisu uspijevali izboriti.

2002. godine došli su blizu toga, no kiksevi u posljednja dva kola kvalifikacija u Japan i Južnu Koreju poslali su u to vrijeme iskusniji Tunis. ali i tada se vidjelo  da se stvara jedna jako dobra generacija koja bi napokon mogla razveseliti sve koji vole ekipu u narančastim dresovima.

Utakmica u Kamerunu igrala se od 16 sati, dva sata prije utakmice Obale Slonovače pa su već prije svog susreta Slonovi mogli znati na čemu su.

Kad je Douala u 20. minuti doveo Kamerun u vodstvo, krenula je njihova agonija. Posebno jer je Egipat bio bezopasan, a još su igrali bez ikakvog motiva. No, u 79. minuti došli su do kornera. Isti je obrana Kameruna očistila, no nova lopta u kazneni prostor pronašla je Mohameda Shawkyja, koji je šokirao domaće navijače.

Drami tu nije bio kraj. U 94. minuti došlo je do situacije u kaznenom prostoru Egipta koja je završila kaznenim udarcem. Priliku za odvesti svoju ekipu na svjetsko prvenstvo dobio je Pierre Wome. Rastavio je egipatskog vratara, no lopta je završila na prečki. Nedugo nakon toga došao je kraj utakmice.

Nešto je posebno pomoglo Obali slonovače tog dana, neka sila koja je Womeovu loptu skrenula u stativu. Trebalo je samo pobijediti Sudan u gostima i to u susretu koji je započinjao odmah nakon emocionalnog pražnjenja zbog gledanja kojeg su igrači Obale Slonovače čak kasnili pri ulasku na teren.

I onda su posao odradili vrhunski. Akale je načeo domaćine u 22. minuti, a Arouna Dindane je s još dva pogotka potvrdio plasman na Mundial, prije nego su domaći postigli tek počasti pogodak.

A onda je na scenu stupio Didier Drogba.

Drogba je kleknuo i zamolio ljude da se prestanu ubijati

U njihovoj državi preko tri godine trajao je građanski rat, koji je krenuo vojnim pučem. Mir nije bio na vidiku, a ljudi s obje strane su ginuli bez pravog razloga. Ipak, jedno je sve učesnike tog rata dijelilo. Ljubav prema državi, a onda  i prema fudbalu te reprezentaciji. Kad su se igrale utakmice, sukobi bi stali i svi su podržali isti tim.

To je najveća zvijezda reprezentacije odlučila iskoristiti. Drogba je u svlačionicu pozvao TV ekipu, kojoj se obratio jakom porukom.

“Ljudima Obale Slonovače, sa sjevera i juga, istoka i zapada. Danas smo potvrdili da svi zajedno možemo živjeti. Igrati zajedno dok dijelimo isti cilj, kvalifikovati se na svjetsko prvenstvo. Obećavamo da će ovo naše slavlje ujediniti narod. I ovim putem vas molimo na koljenima”, rekao je Drogba, prije nego je kleknuo pa nastavio:

“Oprostite. Oprostite! Jedna afrička zemlja koja ima toliko bogatstava ne bi trebala biti u ratu. Molim vas spustite svoje oružje i napravite izbore. Mi se svi želimo zabavljati, tako da vi trebate prestati pucati.”

Idućeg dana rat je prekinut

Veliki sukobi su zaustavljeni, a pregovori su krenuli. Potrajalo je to dugo, velikih sukoba više nije bilo, no mali su se tu i tamo pojavljivali, sve do februara 2007. godine kad je rat službeno završen.

Didier Drogba ipak je svojim sunarodnjacima bio više od sportiste. Bio je nacionalni junak, a time i netko ko se slušao puno više od političara vojske. Bio je netko čije riječi nisu uzimali zdravo za gotovo, jednom riječju bio je KRALJ svoje zemlje.