Legendarni kapiten i reprezentativac Crne Gore, Mirko Vučinić, ostavio je dubok trag u Italiji. Iz Sutjeske je prešao u Leće, potom igrao za Romu i Juventus, a nakon toga otišao u UAE i u Al-Džaziri završio karijeru.
Nikšićanin je na Apeninima osvojio veliki broj trofeja, dva Kupa i jedan Superkup sa Romom, te tri Skudeta i dva Superkupa sa Juventusom.
U intervjuu za Informer kaže da ništa ne bi mijenjao kada bi mogao da vrati vrijeme, iako je u karijeri možda mogao i više.
“Ja sam bio malo čudan igrač. Do 30. godine praktično nisam trenirao. Od 30. sam počeo malo više. Ipak, zadovoljan sam, nemam za čim da žalim. U Italiji sam osvojio sve što se može osvojiti po dva puta. Kažu svi da sam mogao više ali vrijeme se ne može vratiti. A i da se vrati, ne vjerujem da bih nešto mijenjao. Takav sam, u trenutku odlučujem šta mi se radi, bez obzira na posljedice“, kaže Vučinić za Informer.
Prisjetio se perioda iz Lećea i Zdenjeka Zemana.
“Leće mi je ostao u odličnom sjećanju mada sam u početku morao da slušam Zemana. A meni ne da je bilo muka da trčim, nego… Imao sam sjajne trenere… Zeman, Delio Rosi, Spaleti, Ranijeri, Montela, ne bih volio nekog da preskočim. Zvučaće čudno možda, ali najbolje sam se osjećao sa Zemanom. Igramo, recimo, u nedjelju, ponjedeljak slobodan, utorak trening i svi osim mene trče. On meni kaže: ’Boli tebe tvoje koljeno, idi u teretanu’. Ja odem tamo, budem na telefonu i to je to. Međutim, kad dođe utakmica, dam gol, a njemu je to najvažnije“.
Slava, Roma, Juventus…
Iz Lećea je otišao u Romu, gdje je igrao sa legendom kluba Franćeskom Totijem za koga kaže da je odličan tip. Onda iz Rome odlazi u Juventus. Tih godina Vučinić je bio na vrhuncu slave, mada mu se sva ta pažnja nije uvijek dopadala.
“U početku mi je prijala, osjećao sam se važnim, kao da je cijeli svijet moj. Međutim, poslije određenog vremena postalo je naporno. Doživljavao sam svakakve situacije. Sjedim u restoranu, zaleti se muškarac, sjedne mi u krilo, ljubi me kao da sam djevojka… Sjećam se jedne scene: ulazim s djevojkom u restoran, kad su se zaletjeli ka meni, gurnuli su djevojku i pala je. Bilo je i ružnih scena. Srećom, više je bilo onih lijepih“.
Het-trik protiv Hrvata.
Vučinić je bio strijelac ‘het-trika’ protiv Hrvatske, otkrio je neke detalje vezano za tu utakmicu:
“Sjećam se tog het-trika, bio sam presrećan. Bio mi je problem što me ne zovu u A tim. Igrao sam u Italiji, davao sam golove, ali tadašnji selektor Pižon nije me pozivao. Tek posle tih golova Hrvatima počeo sam da dobijam poziv u seniorski tim”, rekao je Mirko i potom dodao da ga je povreda spriječila da ode na Svjetsko prvenstvo.
“Trebalo je da idem i na Svjetsko prvenstvo 2006. godine, ali sam povrijedio to famozno koleno. Onda su se države razdvojile. Izabrao sam Crnu Goru, nisam se premišljao ni sekund. Većini igrača reprezentacija donosi i vidljivost na tržištu i transfer. Ali ja sam sa 19 godina bio najbolji mladi strijelac u Seriji A. Uz dužno poštovanje prema reprezentaciji, nije mi u tom smislu bila potrebna”.
Zvezda i Abu Dabi.
Poslije toga Abu Dabi, iako je postojala prilika da obuče dres Crvene zvezde.
“Zvezda je nešto posebno. To je najveći klub s ovih prostora. Zvao me je Zvezdan Terzić, ali ja nisam bio u stanju da igram, koljeno mi je bilo nagrđeno. Osim toga, imao sam ugovor sa Al-Džazirom i rekao sam to Terzi. On je rekao: ’Ma samo ti kaži jesi li spreman da dođeš, sve ćemo rijješiti’. Međutim, nisam bio spreman. Ja volim Zvezdu. Navijao sam za nju kao mali, navijam i danas“, priča Vučinić.
Po završetku igračke karijere je igrao golf.
“Jedno vrijeme sam igrao golf stalno, a onda sam ga zamijenio padelom. Volim da popijem dobro vino i popušim dobru cigaru. Nisam tip za izlaske, više sam za mirnije varijante. Nađem se sa društvom i odemo kući u ponoć. Ne prija mi više haos. Slušam svoju muziku, narodnjake, one od prije deset godina. Ove nove i ne znam. Ranije se dešavalo da pozovem nekog pjevača da dođe u Italiju, sad samo mirna varijanta“, kazao je Vučinić za Informer.
